15 October 2007

Nema spavanja do...


New York City (Brooklyn), New York

intro soundtrack: "Big Yellow Taxi" - Joni Mitchell
Don't it always seem to go
That you don't know what you've got
Till it's gone
They paved paradise
And put up a parking lot


Dorothy je 50-tih imala hit TV show, ali je gledanost krenula da opada. Spotlight joj je otela nekadašnja ocvala filmska zvezda. Na vrata studija su najednom zakucali McCarthy buldozi sa predlogom da će sve lepo da se vrati na svoje mesto ako Dorothy i njena ekipa isporuče listu ljudi za koje se sumnja da su komunisti. Dorothy vešto izbegava cinkarenje, njen pisac kategorički odbija da išta kaže, a režiser bez pardona recituje imenik. Pisac gubi posao i izvršava samoubistvo. Posle okraćeg "oh, well..." tugovanja emisija se lepo vraća nazad sa novim piscem. Zavesa.
Čekaj malo, i to je to? Malo zagrcnut sam odgledao čitavu priču u Off-off Broadwayskom (NYC pozorišta ispod 100 mesta) Julia Miles teatru na Upper West Side-u u okviru "Such Good Friends" mjuzikla. Komad je izvođen u programu "The NY Musical Theatre Festival"-a, napravljen je u maniru pomalo zaboravljenog tradicionalnog brodvejskog mjuzikla sa sve zaraznim melodijama i stepovanjem umotanim u 50's glazuru, a presečenim gorkim filom lova na veštice. Sve je to lepo, ali kakav je to politički stav? Ništa pokajanje zbog izdatih prijatelja, ništa beskrajna zločinikazna patnja... Pa šta sad, neko mora da se žrtvuje. Bolje oni nego ja. Ili tu postoji neki dvostruko zavrnuti sarkazam, ili ja nešto ne razumem, ili "eto ti protestanstke etike i duha kapitalizma, pa se ti češi". Da ne tupimo dalje sada Marx Vs. Weber, predstava je i pored pomenutog bila prilično zabavna i sa postavom izvođača koji imaju impresivnu listu nastupa na Broadwayu. Glumaca u Njujorku ima toliko da možete da naberete najbolje i za najmanje predstave. Cinkaroški režiser Gabe u nastupu pravdanja peva "I'm just a poor boy from Brooklyn". E, pa tamo smo se uputili ostavivši za sobom blazirano koketiranje sa politikom. (Sledećih 15 minuta sam bez uspeha pokušavao da provalim kakve veze ima McCarthy era sa trenutnim Bush stanjem.)



Devojčica iz remake-a filma "Dark Water" se žali mami da više ne žive u Gradu od kako su se preselili na Roosevelt Island (ostrvce između Mahattana i Queensa). Živeti u New Yorku znači živeti na Manhattanu. Nema veze što se grad sastoji još iz četiri dela (boroughs-a) Queens, Bronx, Staten Island (nekadašnji Richmond) i Brooklyn. Isto kao kad vas je blam da kažete da živite u Borči, a ne u krugu dvojke. U A. Tidbitu br.4 smo pregledali Giullianijevo glancanje Velike Jabuke i pretvaranje mnogih vitalnih tačaka grada u diznifikovani turistički raj. Poterana visokim rentama (a)vangarda se preselila preko East Rivera u Brooklyn. I dalje ste na desetak minuta podzemnom "crvenom dvojkom" (2 je magičan "gradski" broj) od Grada, ali je sve mnogo jeftinije i slobodnije. Stanovnici Brooklyna su tek krajem XIX veka jedva izglasali da se pridruže Manhattanu i postanu svi zajedno moderni New York. U to vreme su tu uglavnom bili Holanđani, da bi taj južni deo Long Islanda polako postao magnet za Ruske, Poljske i Italijanske doseljenike. Danas ima prepoznatljivi multi-kulti miks istočne Evrope, Italije, crne Afrike i jevrejskog nasleđa. Ruske crkve, poljski natpisi na prodavnicama, black bejzbol timovi, veoma živa kulturna scena, kao i muzička (Larry Tee je odavde započeo electroclash invaziju), sa sve 2.5 miliona stanovnika (najnastanjeniji kraj Njujorka).



Izlazimo na prvoj stanici u Williamsburgu, artsy središtu Brooklyna. Manhattan skyline je ostao za nama, a odrpane ulice i "industrijska zona" šmek podsećaju na East Village. Williamsburg se pretvorio u novo središte životne umetničke scene. Zakupnine su manje, galerije niču na svakom koraku, a ekipa je uglavnom ne preterano lovarna. Pored nekoliko galerija koje smo na brzaka skenirali, art se uglavnom izlaže na ulici. Crteži na papiru, fotokopije, razne forme street arta se uredno lepe na limene zarđale ograde gradilišta kao u bilo kojoj galeriji sa sve spiskom umetnika i naslovima. "Pierogi 2000" (pierogi=piroška) galerija jednan od glavnih nosilaca talasa preko reke. Osnovana je pre skoro 15 godina, a organizovana uglavnom od strane samih umetnika. Galerija je poznata po svojim Flat Files, bazi umetnika (trenutno broji oko 700) i kolekciji njihovih radova. Veoma pristupačno i za umetnike, a i za širu umetničku publiku. Trenutno je u galeriji izložba Jim Toroka, slike u maniru grafitti arta JM Basquiata sa stripskom strukturom, a veoma savremenog sadržaja. Pored omiljenih mi tema religioznog licemerja, politike i savremenog angsta, komad pod nazivom "I don't know what to do now" mi je posebno privukao pažnju. Autor se kroz seriju strip sličica pita šta da radi povodom raznih globalnih problema (siromaštvo, AIDS, global warming, glupost, kriminal...) i zašto radi to što radi (skreće pažnju na probleme). "I guess I will keep on doing them because I don't know what else to do" za ključuje on u stilu poznate nam aktivističke frustracije, ali i nezidržive potrebe da se ipak nešto nekako menja.



Malo na sever preko Newtown Creeka je već Long Island City i početak Queens-a. Na Jackson aveniji je smeštena stara Public School #1, stara škola koja je sedamdesetih pretvorena skupinu umetničkih ateljea. Uskoro se prerasta u jedan od najvećih američkih izložbenih prostora za isključivo savremenu umetnost (neka vrsta kunsthalle). 2000-te godine PS1 se udružuje sa Muzejem Moderne Umetnosti (MoMA) i pruža mogućnost za savremene i sveže forme umetnosti koje muzeji više ne mogu da isprate. Crvena kafkijanska arhitektura je obogaćena novim betonskim intervencijama, a na 4 nivoa pruža sjajan presek kroz ono što se dešava u savremenom artu. U dvorištu zgrade je postavljen najnoviji rezultat Young Architects Program-a, godišnjeg konkursa za mlade arhitekte koji rešavaju sadržaj dvorišta muzeja. Ovog puta su u pitanju šatoraste strukture od drveta, najlona i konopca pod nazivom "Liquid Sky". Odlično oblikovan javni prostor koji pruža delimični zaklon od sunca sa pletenim visećim lounge ležaljkama/sedaljkama. U enterijeru je zadržan onaj "bolnički" look sa masnom farbom po zidovima, uskim hodnicima i drvenim vratima. Veće prostorije su iskorišćene za promenljive postavke, a pojedini punktovi služe za stalne site-specific radove. Zidovi jednog stepeništa su oslikani radovima Williama Kentridge-a, u podrumu su Crayola crteži Sol Le Witt-a, a na drugom spratu je stalna video projekcija Pipilotti Rist. Art je često produkovan posebno za delove same zgrade, a pojedine postavke su rezultat izbora gostujućih i stalnih kuratora (gost je nedavno bila i Zorana Đaković, KCB). Nikada ne znate na šta ćete naići, pošto su neki delovi zatvoreni, pa ostaje da tumarate po lavirintu nekadašnje škole (štampani program nije od pomoći). Bez obzira na ovaj rulet, PS1 je dovoljan razlog da potegnete preko reke do Queens-a.

Nedavno se slavio Columbus Day, nacionalni praznik otkrivanja Amerike. Praznik se iz raznih razloga pretvorio u dan katoličkog ponosa i grabeža za likom i delom Christophera Columbusa. Svake godine idu rasprave da li su glavni Italijani (Kolumbo je bio Italijan) ili Španci (a plaćala ga Izabela, kraljica Španije). Paradu 5. avenijom pored Central parka su činili italijanski policajci, meksičke mažoretkinje i irski frulaši. U podzemnoj u pravcu južnog Brooklyna srećemo sličnu nacionalnu (katoličku, ali koja očigledno nema veze sa navedenim svojatanjem Kolumba) gomilu. Poljski navijači se vraćaju sa utakmice. Vugljaju se crveno-bele zastave, cice namazane po licu, klinci sa šeširima i umorne mame, a voz šmeka po jeftinom dezodoransu. Na Bedford-Styvesant-u možete pojesti jedanod najboljih hamburgera u gradu. Na svu sreću obližnji zeleni skver nije bio opsednut pacovima, kako to obično biva recimo na Union Sqare-u, na samo par blokova od Empire State Building-a. U Brooklyn Academy of Music na blok odatle, Dan Cameron, chief curator Novog Muzeja Savremene Umetnosti, ima izložbu. Kako se ispostavilo postavka nekoliko slika i instalacija je samo dekor za već glamuroznu zgradu. Art kao usputna zabava dok čekate, a možete i da je kupite. Za 100.000 $. Kao recimo jedan od portreta Roberta Wilsona iz njegove čuvene serije Voom Portraits, "St. Sebastian" still-video sa Baryshnikovim. Wilson je unajmio čuvene glumce da poziraju u raznim žanrovskim pozama, a sve zajedno je uslikao u HD TV tehnologiji. Big money art je počeo da osvaja i ovaj komad terena.

Bedford-Styvesant je po nekoj statistici najveći crnački komšiluk u zemlji, a Fulton street je biznis-šoping zona afro-američke kulture. Hip-hop akcesoar, prepoznatljiva moda i ulični žargon. Skrećemo u Clinton Street u potrazi za još jednom poznatom galerijom, Arena. Neverovatno miran i sređen kraj, sa zelenilom i crkvicama. U jednom prošlogodišnjem Time Out-u ovaj kraj je proglašen za najpoželjniji za život u čitavom Njujorku. Vlasnica galerije, Renée Riccardo nam priča kako je prešla u nezavisne kuratore, a galeriju je zatvorila. Već 25 godina se bavi ovim poslom i seća se osamdesetih i vitalnog talasa arta iz East Village-a, Chelsea i SoHo-a. Preselila sa za Brooklyn zajedno sa velikim delom te scene. Njena galerija zajedno sa spomenutom Peirogi je bila jezgro tadašnje bruklinske scene. Izlagački prostor je bio u okviru njene kuće, a jednom je o njoj čak i New York Times objavio celu stranu. Provalio sam da je napis u NYT glavna stavka u svačijem CVu, bez obzira čime se bavio. Radila je sa velikim brojem mladih umetnika od kojih su neki sada velike i skupe zvezde. Veoma joj se sviđa kraj i pominje kako je već krajem devedesetih započela invazija hipstera koji donose veliki kapital za sobom. Ali od kako se Heath Ledger preselio iz kraja (razveo se ili tako nešto), nema više celeb-stalkera.
Malo dalje na obali puca popstcard-like pogled na Manhattan. Kao onaj kada Melanie Griffith u "Working Girl" putuje trajektom sa Staten Islanda u potrazi za uspehom međ' neboderima.

outro soundtrack: "Money, Success, Fame, Glamour" - Felix Da Housecat Vs. Pop Tarts feat. Macaulay Culkin, Seth Green and Chloë Sevigny




Umetnost gladna svoje dece
U najnovijem broju New York magazina na dvadesetak strana se pretresla savremena umetnička situacija u Njujorku. Da skočimo odmah na zaključak: jebo umetnost, daj novce. Umetnička scena se odavno pretvorila u mašinu za pravljenje para, ali su se stvari naduvale do neviđenih razmera. Studenti prodaju slike za 25.000 $, coffee table art magazini su postali toliko debeli da su se pretvorili u coffee tables, mega-kolekcionari diktiraju ukus, a berzanski mešetari vrednost umetnosti. OK, ne kažem da umetnost treba da bude tamo nešto što je po galerijama ili uzvišena i nedodirljiva veština neshvaćenih individua. To je roba kao i sve drugo, ali je često samo to. Chelsea (zapadni deo iznad Greenwich Village-a) je velik 2 kvadratna kilometra (pola Dorćola), a ima 360 galerija ili što bi jedan kritičar rekao "300 to many". Umetnički objekti su se pretvorili u puke označitelje novčanih transakcija. Muzeji su se u takvoj situaciji ispostavili kao teški gubitnici nespremni na zahteve tržišta. Očigledan primer je Lisa Dennison je nedavno dala ostavku na mesto direktora Guggenheim muzeja da bi prihvatila mnogo zamamniju ponudu aukcijske kuće Sotheby's. Dennisonova kaže da muzeji zaista više ne mogu da se takmiče sa tekućim art marketom, ali kao razlog odlaska navodi da je novi posao mnogo slobodniji i kreativniji (cash se ne spominje ;). U fokus Sotheby's-a je dospela posle neviđenog deal-a koji je napravila za jednu Rothkovu sliku: 72.8 miliona dolara. Likovnu kritiku polako zamenjuju berzanske prognoze koje bukvalno izgledaju ovako: Warhol je uvek dobra investicija i ne verovatno neće gubiti na vrednosti, nova kineska umetnost je na prepad osvojila tržište a cena joj za ovu sezonu raste, Damien Hirst-u se možda malo osveti hiperprodukcija i alavost, ali ne previše... Sveži mladi umetnici koji ne skapiraju pravila imaju izbor samo da osvajaju nove jeftinije teritorije ili da po Darwinovom principu (prilagođavanje novim okolnostima) izumru. Swing with it or die.
www.nymag.com

Strand Bookstore
- 18 milja knjiga
Jedna od omiljenih mi čari novog sveta je kultura knjiga. Ne samo da možete bukvalno sve da nađete, nego su i prilično pristupačne. Knjige se kupuju kao novine, a često su jeftinije od kutije cigareta. Pored toga u svakom gradu postoji veliki broj knjižara sa polovnim knjigama gde možete naći svašta skoro novo od 1 do 5 $ (po trenutnom kursu 55-575 din), pa se u shopping redovno ide sa povećom trobom. Njujorška "Strand" knjižara mi je za sada čvrsto na vrhu top liste. Ovih dana slavi 80 godina postojanja (Art Spiegelman radio anniversary ilustracije), a u pitanju je porodični biznis na uglu 12-te ulice i Broadwaya. Zgrada je na tri nivoa i izbor je od raritetnih basnoslovno skupih izdanja, preko najnovijih knjiga, do polovnog svega i svačega. Atmosfera me podseća na nekadašnju knjižaru "Bata" u starom JDP-u. Mlađa ekipa prodavaca, kontrolisani haos na policama, fina muzika, kupci su uglavnom knjiški fanovi, a svuda unaokolo 18 milja knjiga. Neko mi je skoro rekao da se u knjigama posle dužeg stajanja razvija nekakva gljivica koje ima je u vazduhu i ponekad izaziva vrtoglavicu i halucinacije. Eto dodatnog razloga. Ono što je najlepše je da se nova izdanja ovde prodaju sa 25-50% popusta u odnosu na namirisane "Borders" ili "Barnes&Noble". Svaka poseta je kao da sam umro, pa dospeo u Borhesov raj: beskrajno kopanje po knjigama, pentranje po merdevinama (umal' jednom vrat da slomim) i upitkivanje prodavaca koji vas možda i upute na pravo mesto. I izađem teži za desetak kila papira i lakši za 100$.
Nekoliko preporuka sa poslednje ekskurzije:
"Amphigorey again" i "Amphigorey too" - (antologija macabre ilustratora i umetnika Edwarda Goreya)
"Heartsnatcher" -Boris Vian (Grozno retka izdanja, a ovde ih je bilo 5 komada po 4$)
"The Best of American Comics 2007" - Chris Ware, urednik (godišnja antologija američkog stripa, manje komercijalna cutting-edge scena)
"Rant" - Chuck Palahniuk
"History of Poster" (enciklopedijsko izdanje za 12$)
"Gothic"- Richard Davenport-Hines (istorija Gothica kroz literaturu, potkulturu, film i muziku)
"The Raw Shark Texts" - Steven Hall
"No one belongs here more than you." - Miranda July (preporuka prijatelja)

www.strandbooks.com

privatna galerija
West Side
http://picasaweb.google.com/macasev/WestSideChelseaNewYorkCityNewYork
Brooklyn, Williamsburg
http://picasaweb.google.com/macasev/BrooklynWilliamsburgNewYorkCityNewYork
PS1, Queens
http://picasaweb.google.com/macasev/PS1NewYorkCityQueensNewYork
Bedford-Styvesant
http://picasaweb.google.com/macasev/BedfordStyvesantNewYorkCityBrooklynNewYork
South Brooklyn
http://picasaweb.google.com/macasev/SouthBrooklynNewYorkCityBrooklynNewYork
Columbus Day
http://picasaweb.google.com/macasev/CentralParkColumbusDayNewYorkCityNewYork


izvori dodatnih fotografija:
Strand logo - www.strandbooks.com

6 comments:

Anonymous said...

Kudos, kako ono kazu :)

Ivan Bevc said...

Razbio si me ovom knjizara pricom, zelim takvo mesto u svojoj blizini...lazem, zelim da posedujem takvo mesto i da poput nekakvog knjizarskog Dzabe Hata sedim u velikoj fotelji i nadgledam svoje carstvo!

Majstore, kad dolazis u Bg?

Aleksandar Maćašev said...

Imati takvo mesto u blizini znaci samo konstantno iskusenje i trosenje ogromne kolicine para :)
Atmosfera je stvarno super, posto nije ulizano, a moze da se nadje sve. Kriterijum za fenomenalno snabdevenu knjizaru je ako nadjem nesto od Borisa Viana ili Flann O'Briana.
Fora je, koliko sam shvatio, da preuzmu odmah sav visak sa lagera drugih knjizara, a sa manjom cenom. Tako da uvek imaju novo, a jeftino. A i mnooooogo.

Dolazim negde krajem novembra.

Anonymous said...

Forvadujem tvoje predivne price svima. Bas uzivam citajuci ih. Nastavi da ih saljes :-))) Nadam se da si dobro.

Anonymous said...

>>Živeti u New Yorku znači živeti na Manhattanu. Nema veze što se grad sastoji još iz četiri dela (boroughs-a) Queens, Bronx, Staten Island (nekadašnji Richmond) i Brooklyn. Isto kao kad vas je blam da kažete da živite u Borči, a ne u krugu dvojke.<<
upravo suprotno. njujork i jeste metropola zato sto se sastoji od vise centara - aktivnih kulturnih celina. tako je npr. kvinski long ajlnd siti je 'vaznija' tacka od mehetnske 180e ulice.
i sta bi bio ekvivalent kruga dvojke? ziveti na petoj aveniji? pa to je pravno i strateski komercijalna, poslovna oblast, pa i u slucajevima kada citavi blokovi zgrada pripadaju starim njujorkim porodicama. niko zapravo i ne razmislja da tu zivi jer najbogatiji biraju da zive izvan grada.
uglavnom, preokupacije kasabe su neprimenjive na ovaj metropolis.

Aleksandar Maćašev said...

Nikita,
naravno da su stvari neuporedive, ali da proba da se napravi bar nekakva analogija koju bi neko iz Beograda shvatio na nivou svog grada.