17 November 2007

O bundevama i pesnicima


Richmond, Virginia

intro soundtrack: "Digital" - Joy Division
Feel it closing in,
Feel it closing in,

The fear of whom I call,

Every time I call


Ne bih li okajao grehe za pljuvanje po crkvi rešio sam da posetim jednu, a izbor je ne tako spontano pao na Unitarian Universalist Church. Prijatelji iz Richmonda su deo njihove kongregacije, pa je jedna nedeljna poseta uključila i nedeljnu propoved. Univerzalisti su potekli od onih prvih doseljeničkih puritanaca dobro poznatih po tome što su histeriju lečili vatrom. Za razliku od svojih predaka ova ekipa se ispostavila kao najliberalnija u šarenom američkom religioznom pejsažu, po principu anything goes. Dobrodošli su apsolutno svi bez obzira na rasnu/etničku pripadnost, pol, seksualnu orijentaciju, religiozni stav ili neverovanje u boga. Sve liči na new age socijalni klub (ili one grupne terapije tipa Fight Club) gde se ljudi okupljaju nedeljom da pričaju o univerzalnoj ljubavi i raju na koji svako ima pravo. Crkva je negde na periferiji Richmonda i u pitanju je jedna poveća obična kuća bez ikakvih ukrasa. Propoved je držala žena (kasnije saznajem, lezbejka) prilično dosadnim glasom, a prešla je teme od usamljenosti, molitve za drage i mile do poučne priče o Judi. Poenta beše da na izdaju ne treba gledati crno-belo i da vam izdaja može često pomoći (ako ste izdani, ne ako ste izdajnik). Propovetkinja je podržala tezu citatima iz Biblije. Isus se to u stvari dogovorio sa Judom da bi konačno završio misiju na zemlji. Posle je vaskrsao, pa se vratio, pa se uzneo, pa ga posle toga više niko nije video (drugi dolazak evo čekamo). Judi je u amanet ostavio mnogo lošu reputaciju. Obećao sam sebi da ću biti fini i pristojni posmatrač, pa sam se suzdržao od upitkivanja o nesrećnom izdajniku. Sledeći put kad vam kažu da ste izdajnik, samo uzvratite "ja to za tvoje dobro" osmehom. Pomenuti oprost nisam dobio, pošto ova crkva baš i ne veruje u greh, a svi imaju prava na raj. Ura.



Sve zajedno je bilo ispresecano kolektivnim pevanjem sa klavirskom pratnjom. Pesme su većinom nebiblijskog karaktera, o ljubavi, razumevanju i veselju, ali pevane blago grobljanskim tonom. Za životniji soundtrack bih trebao da obiđem baptiste, nekoliko blokova udaljene. Jedan deo ovog nedeljnog spiritualnog druženja je posvećen i tome da svako ko želi može nešto i da podeli sa ekipom (Hello, I'm X and I am an alcoholic). Tako je jedna postarija dama sva ozarena podelila sa grupom kako je Halloween addict. Mnogo voli deljanje bundeva, kostimiranje i i horor filmove. U čast pomenutog praznika uputili smo se u hodočašće nekadašnjem stanovniku Richmonda, Edgaru Alanu Pou.

Philadelphia, New York i Washington (tim redom) su se u američkoj istoriji smenjivali kao prestonice nove nacije, a mnogi tu svrstavaju i Richmond. Ovaj je naime bio prestonica ozloglašene robovlasničke Konfederacije. Tu je i DIR (Duvanska industrija Richmond) imenom Philip Morris, a čitava Virginia (ime dobila po devičanskoj kraljici Elizabeth I) je u zadnje vreme znana po Virginia-Tech masakru. Prateći morbidnu liniju Richmond možemo staviti i u drugu grupu u koju spadaju Baltimore, New York i Boston. Naime, u tim gradovima je živeo Edgar Allan Poe i svaki ima poneko obeležje čuvenog pisca. Edgar Poe je posle smrti roditelja bio usvojen od strane porodice Allan iz Richmonda i tako dobija srednje prezime. Kuća u kojoj su Allanovi živeli više ne postoji, pa je spomen muzej otvoren u najstarijoj preživeloj kući u Richmondu. Muzej vodi "Raven Society", udruženje studenata Virginia univerziteta i neka vrsta elitnog kluba za najbolje studente. Izgrađena oko "enchanted garden" dvorišta kuća je podeljena na nekoliko konceptualnih celina i prepuna je raznih materijalnih ostataka Poovog života. Većina artefakata je kao i u sličnim muzejima samo rezultat preterane fetišizacije mita o čuvenom piscu. Komadići pisama, uvojak kose koji izgleda kao da je pokupljen iz slivnika kade, svilene čarape (broj 35, rekao bih) i razne enterijerske intervencije koje bi trebale da doprinesu kompletnom "gothic" iskustvu. Na gornjem spratu desnog krila kuće je deo sa spekulacijama o smrti: sifilis, samoubistvo, besnilo (?)... A u susednoj sobi je art svetilište poetskom mraku: Gustave Doré gravure, Beardsley crteži i posteri filmskih adaptacija. Jedan od tri izložena postera je iz ex-Yu ere i to na srpskom: "Ubistvo u ulici Morg". Lep i sunčan dan baš ne doprinosi očekivanoj gloomy atmosferi. Unutrašnje dvorište krasi centralna fontana, a studentkinje pomenutog Gavran udruženja raspoređuju klupe za predstojeće venčanje. Glavna fora, uglavnom među goth freakovima, je venčanje u "enchanted garden" ambijentu. Pozamašna mlada u slojevima crne čipke je već pristigla sa deverušama. Po ćoškovima dvorišta možete naći bisere tipa betonska statua monaha, punjeni gavran okačen o drvo i mala grobna tabla nekog preminulog fana.
"Some late visitor entreating entrance at my chamber door; This it is, and nothing more."

Centralni događaj ovogodišnjeg pre-Halloween druženja je deljanje bundeva. Jack-o-lantern je
glavni ukras "All-Hallows day" praznika (Svi Sveti u pravoslavnoj tradiciji, ako se ne varam), a koreni tradicije su posvuda, od priča o izvesnom Jacku koji je prevario đavola na razne načine, do obeležavanja žetve. Sećam se kad sam bio klinac da je sestra došla na ideju da bi i mi mogli da deljemo bundeve. Ništa mi se nije svidelo. Ni smrad bundeve, ni muljanje kašikama i noževima po ljigavoj utrobi. Ovaj put smo se podelili u tri tima i započeli takmičenje. Ko će bolju/ubedljiviju lanternu da napravi. Smrad bundeve (koju ne mogu da smislim ni u jelu, ni kao bilo kakav ukras) stvarno podseća na neodržavani klozet autobuske stanice (pumpkin fart), a vađenje iznutrica sam za početak ponudio svom partneru. Ja ću onaj kreativniji deo. Rešili smo se za drag izdanje sa sve trepavicama, napumpanima usnama i šeširom. A/E tim radi na nekoj olupanoj bundevi i pravi seljaka sa rumenim obraščićima (ako se samo malo zagrebe površina onda se dobije prigušeno svetlo od sveće... dobar štos). R/S tim je krenuo sa dizajnom koji liči na George W Bush-a sa viškom šminke i cigaretom u ustima koja je više ličila na pomfrit.



Po povratku u Washington nezaobilazni događaj je bio High Heel Race. U pitanju je godišnja pre-Halloween drag queens trka po 17-toj ulici o kojoj smo pisali u Tidbitu br.3. Ove godine je gužva bila neviđena, a pogodnu tačku za gledanje smo našli na uzvišici nečije bašte. Paradu je po običaju posetio i Adrian Fenty, gradonačelnik Washingtona. Da izdvojim nekoliko najinovativnijih hitova ove godine: Lady Di sa sve obezbeđenjem (tip je stvarno neviđeno ličio na zaginulu princezu), sveštenik sa grupom oltarskih momaka koji vas biju po guzi biblijom (nisam odoleo jednoj spank sesiji), Hilary Clinton, Condi Rice... Apsolutni pobednik je bio tip na wc šolji sa spuštenim pantalonama glumeći senatora Larry Craiga (vidi Tidbit 7.), a gura ga pripadnik obezbeđenja Mineapolis aerodroma. Prošlogodišnji heroj, Qeen Bamby, je odabrao kostim Judy Jettson i uspeo ja da završi i na naslovnoj strani lokalnih gay novina.



Ove godine smo rešili da se ne kostimiramo. Što bi se reklo u jednoj karikaturi u New Yorkeru: "For this year's Halloween I will go dressed as you."

outro soundtrack: "The Raven" - Edgar Allan Poe (čita ga recimo Hugo Weaving svojim "V" glasom)
And the raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;

And his eyes have all the seeming of a demon's that is dreaming,
And the lamp-light o'er him streaming throws his shadow on the floor;

And my soul from out that shadow that lies floating on the floor

Shall be lifted - nevermore!



Halloween's Silver Screen
Pred Halloween uvek ide navala novih filmova kao i najava božićnih hitova. Lagano spremanje za 'ladnu zimu i celuloidni beg od iste. Evo omanjeg "šta smo gledali" i "šta bismo voleli da gledamo" pregleda:

Control (**)
Kad smo već kod nesretnih pesnika, izašao je dugo očekivani film o Joy Division, debitantski uslikan od strane Anton Corbijna, ličnog heroja poznatog po božanstvenim video spotovima (Depeche Mode, Nirvana i omiljeni Front 242). Brzo crnu kravatu oko vrata i maskaru na oči, pa u bioskop. Moja prepruka je da isključite ton, pustite svoju Joy Division playlistu i gledate lepe slike. Sam Riley je mnogo lep momak (možda i previše za ovu ulogu), a igrao je i jednu drugu (živu) legendu, Mark E. Smitha u "24 Hour People". Fotografija je savršena. I to je to. Kapiram da se nije dalo više ni očekivati kada je jedan od scenarista Deborah Curtis, smaračka supruga pokojnog Iana. Nije sad da film treba da bude nešto a la Oliver Stone epic, ali sve ono što ja volim kod Joy Division i njihovog epileptičnog pesnika naprosto fali. Corbijn nije ni zagrebao po tome šta je to svašta bilo u Curtisovoj glavi. Samo kukumakanje udove Curtis. Stupid bitch.
This is the way. Step OUTSIDE.

Blade Runner, the final cut (*************)
Zlatna koka koja je na 25-tu godišnjicu snela poveće jaje na račun armije pretentious arty fanova. No, kako spadam u pomenutu armiju nije se moglo odoleti. Sreda, matine projekcija u art-house bioskopu na periferiji sa ukupno 6 posetilaca. G-din Scott stariji je rešio da konačno uobliči film po svojoj zamisli, posle onog director's cut pokušaja. Zvuk je napeglan i zaglušujući, neke scene dorađene i dosnimane, ostatak materijala restauriran. Ostale su neke nedoumice za geekovsko glavolomljenje tipa koliko je u stvari androida pobeglo, jeli Deckard android ili ne... Koga briga. Za božić izlazi i super DVD box set od 5 (!!!) diskova za pišljivih $70. Što je najgore mislim da ću pljunuti toliko za verovatno 80% đubreta koje je vađeno iz kanti za otpatke. Bez obzira na sve, Blade Runner ostaje uber-stylish dragulj i priče i slike i filma. I jedina relativno dostojna ekranizacija Philip K Dicka. Božanstvena noir vožnja kroz mokri mrak. Što spoljašnji, što unutrašnji. Sve izgleda i dalje bezvremeno osim nekih umrlih robnih marki (Atari, TDK) i one glupe 80's koktel čaše iz koje Deckard pije u Taffey's Snake Pit noćnom klubu.
Što bi rekao jedan kritičar: "Ne bih voleo da doživim, ali bih voleo da posetim."
"-Say you love me.
-I love you.
-Again!"

American Gangster (****)
Još jedan film Ridley Scotta. Priča o Franku Lucasu , crnom gangsteru iz New Yorka u vreme vijetnamskog rata i Nixonove Amerike. Nikad nisam bio fan mobster filmova, ali ovaj ima nekoliko zanimljivih poenti, kao što je cut-the-middleman i valjaj kvalitetnu robu po nižoj ceni. I to kroz vojne kanale. Svaki opljuc po korumpiranosti vojske i policije me uvek razveseli, iako je ovde ovde policija dobila više po nosu od vojske. Debeljuškasti Russell Crowe i 'ladan kao špricer Denzel Washington uz neizbežni omaž Godfatheru (nesretni Arman Asante pokušava da bude Marlon Brando). Gledajte ako baš nemate pametnija posla.

Već je stiglo ili će stići, a voleo bih da gledam (te i preporučujem):
30 days of Night
Adaptacija još jedne grafičke novele. Aljaska sa svojim predugim noćima kao leglo vampira.
Vantage Point
Rašomonijada o ubistvu fiktivnog američkog predsednika.
I am legend
Adaptacija istoimenog romana Richarda Mathesona. Jedini preživeli posle biološke apokalipse. A kad padne mrak padne mrak...
Golden Compass
Prvi iz "His Dark Matters" trilogije po knjigama Philipa Pullmana. Niti je hrišćanska Narnija, niti ubermensch Srednja zemlja. Ima boga, ali...
Redacted
Brian De Palma se valjda vraća svojim art-house njujorškim počecima. Antiratna priča o zločinima američkih vojnika u Iraku, a inspirisana vojnim video blogovima.
Sweeney Todd

Novi Tim Burton sa neizbežnim Johnny Deppom i Helenom Bonham Carter. Adaptacija istoimenog Sondheimovog macabre mjuzikla o osvetoljubivom londonskom brici.
I'm Not There
Todd "Far from Heaven" Haynes je usnimio biografski film o Bob Dylanu. Dylana glume 5 glumaca i jedna glumica, Cate Blanchett.


privatna galerija
Richmond
http://picasaweb.google.com/macasev/RichmondVirginia
High Heel race 2007
http://picasaweb.google.com/macasev/HighHeelRace2007WashingtonDC
High Heel race 2006
http://picasaweb.google.com/macasev/HighHeelRaceWashingtonDC

Halloween party 2006
http://picasaweb.google.com/macasev/HalloweenWashingtonDC


izvori dodatnih fotografija:
Control
http://www.fuenf-filmfreunde.de

No comments: